Helena Klakočar – strip

Helena Klakočar naša je najnagrađivanija crtačica stripa. Rođena u Tuzli, odrasla u Mariboru, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirala je na odjelu grafike, a na nizozemskoj Beeldende kunst Academie u Tilburgu animaciju i slikarstvo.

U svojim stripovima priča osobne priče, priče o životnom kaosu, priče o izbjeglištvu, o svojoj obitelji.

Na festivalu stripa u Angoulêmeu 2000. godine nagrađena je za strip Nemirno more nagradom Alph-Art za najbolji strip stranog autora izdan na francuskom jeziku. Bogatu karijeru crtačice stripa obilježila su i mnogobrojna putovanja i zemlje u kojima je Helena Klakočar živjela. Njezin hvaljeni strip Zid Mediteran objavljen je i u Francuskoj, Italiji, Sloveniji i drugim zemljama, a govori o posadi broda BŠ-72 Andrija Mohorovičić koja je spašavala izbjeglice na Mediteranu. Njezin najnoviji projekt jest izložba crteža iz knjige Zid Mediteran, njezina zadnjega stripa koji je i publika i kritika iznimno toplo primila.

Koji je bio prvi strip koji ste objavili i kada?

Prve ilustracije bile su mi objavljene u Tini, a poslije u mariborskom studentskom listu Katedra, a prvi strip, mislim, u Poletu.

Koliko je dobro crtanje talent, a koliko vježba?

Dobra koordinacija oka i ruke nešto je što je potrebno uvježbati za prijemni na Akademiji… Talent pomaže da to bude lako i zanimljivo. Sve što jednom ide lako, a drugima teško, podiže samopouzdanje. No kada se mlad čovjek nađe na Akademiji, počinje druga igra: nastaviti i dalje vježbati ili početi misliti, donositi odluke, tražiti ono što te zanima…

Imaju li svi talent za crtanje?

Ne. Kao i drugi talenti… Primjerice, u osnovnoj mene nisu primili u školski zbor, s pravom.

Koji Vam je bio omiljeni predmet u školi?

Biologija.

Kada ste shvatili da je crtanje više od hobija?

Sa sedam godina željela sam biti prodavačica u knjižari, misleći da ću moći koristiti sve one papire, bojice i krede. Moj je otac bio liječnik, mama farmaceutski tehničar i nisam imala pojma da postoji zanimanje ”umjetnik”. Kad sam saznala, oduševila sam se, premda sam imala u trećem gimnazije dilemu oko studija biologije.

Kako su roditelji reagirali kad ste odlučili krenuti na umjetnički fakultet? Jesu li možda očekivali da ćete krenuti njihovim stopama u medicinu/farmaciju?

Moj otac je umro vrlo mlad, s 42 godine od infarkta, kad sam imala 10 godina. Bio je vrlo talentiran za glazbu i studirao je paralelno medicinu i klavir na konzervatoriju u Zagrebu. Medicina se odužila, a od studija klavira je zbog toga na nekoj godini morao odustati. Bila je to očito velika dvojba jer on je i svirao jazz u nekim grupama i očito je to bila njegova velika ljubav. Gdje god smo se selili, vukli smo njegov pijanino (Slavonija, Bosna, Slovenija) i sjećam se da je gotovo svake večeri svirao s nama u krilu. Da je ostao živ do mojih odluka, mislim da bih krenula njegovim stopama.
Mama nam je dopustila da biramo same: moja sestra je profesorica engleskoga i talijanskoga, a ja sam krenula nesigurnim umjetničkim putevima. Mislim da se bojala da i mi ne rastegnemo studije ili ne dovršimo ako studiramo nešto što nije ”naš” izbor. 
Mene su ”zaveli” Tina i mariborska Katedra jer su mi već kao gimnazijalki isplaćivali, za današnje vrijeme, vrlo visoke honorare. Za logo Katedre sam dobila trećinu plače moje mame. Dobila sam dojam da bi se moglo živjeti od ilustracije i dizajna. To je bilo vrijeme ”diktature proletarijata” i umjetnici su dobivali pravičan honorar. Logo, koji je na svakoj naslovnici (tijekom nekoliko godina) ne radi se svaki dan. Sad znam da su jedni i drugi tražili ”suradnika iz novih regija ili generacijskih grupa”, dakle: Tina se sa mnom reklamirala u Sloveniji (gdje je bila manje kupovana), a Katedra, studentski list, je želio da ga čitaju i srednjoškolci. Živjeti od takvih poslova se i ostvarilo, ali na neobičan način i s puno oscilacija.

Biste li mladim ljudima danas preporučili da radije upišu medicinu nego npr. Likovnu akademiju? 
Ne bih se upuštala u preporuke. Svako zanimanje ima najmanje dvije medalje.
Jednom sam u autobusu slušala razgovor dvoje maturanata: 
Prvi: Što ćeš studirati?
Drugi: Pravo!
Prvi: Si lud raditi cijeli život za plaču? Ja ću na Likovnu akademiju!
Drugi: Jel’ to bolje?
Prvi: Kako da ne! Si čitao neki dan: samo jedna jedina slika nekog Picassa se prodala za 2 milijuna dolara !

Kad ste imali prvu izložbu?

Sa 16 godina u Galeriji AULA u Prvoj gimnaziji, Maribor.

Koja Vam je najdraža izložba?

Ona koja se priprema.

Gdje pronalazite inspiraciju?

U stvarnosti oko sebe.

Imate li neke rituale prilikom crtanja?

Važan mi je papir (mora biti dobar) i katkad slušam radijski program ili podcast. Kad radim na računalu, volim da mi je na drugom računalu TV, mada ga ne gledam i ne slušam za ozbiljno. Trebam šum, vijesti, ljudski glas.

Kad najčešće crtate?
U razno doba dana, kako kad.

Koliko vremena provodite u danu crtajući?
Katkad mjesecima ne crtam strip, pišem scenarij, dokumente za prijavu projekta ili crtam neku naslovnicu. Ako imam rok za tisak knjige, onda dva mjeseca radim na tome 12 sati dnevno.

Čekate li inspiraciju ili jednostavno krenete crtati – pa što se dogodi?

Inspiracija mi je uvijek nešto što se samo dogodi u svijetu oko mene i pritegne mi pozornost. Nekoć sam suprotno radila: nacrtala bih likove u kadrovima i tek na kraju bih im dala priču i napisala riječi u oblačiće. Ili bih se igrala sa slikovitim izrazima (npr. tvrda stolica)… Danas radim drukčije: razlog za rad mi je važan, moram vidjeti neki veći smisao u crtanju i onda prvo moram imati priču, a to može trajati mjesecima, ili imam samo zaplet… pa ga ostavim da pričeka i dovršim tek za godinu dana. Imam nekoliko priča ”u ladici” , jedna od njih je Vlaga, Mraz i Sol koja je dijelom tiskana (u časopisu Zarez i u knjizi Revolt), ali čeka neki ”sretan tren” da bude dovršena.

Imate li omiljenu boju?

Plava, sve nijanse.

Brišete li ili bacate u koš svoje radove s kojima niste zadovoljni ili sve čuvate? 

Sve čuvam, uglavnom.

Vraćate li se nedovršenim projektima ili idete u nešto novo ako ono što ste isprva krenuli raditi niste dovršili? 

Imam puno nedovršenih projekata koje naknadno dovršavam.

Koliko je tehnologija pomogla popularizaciji stripa?

Publika preko raznih foruma lakše doznaje informacije, ima puno inicijativa kao što su www.mojstrip.com, knjige se naručuju preko interneta… Puno sadržaja može se vidjeti online.

Volite više olovku i papir ili digitalno crtanje? 

Oboje mi odgovara, prihvatila sam digitalno crtanje objeručki, to je sve ista stvar. Sad radim i jedno i drugo, neke stripove radim samo digitalno (npr. Vlaga, Mraz i Sol), a neke u kombinaciji jednog i drugog (npr Zid Mediteran). 

Što je to posebno u stripu?

Strip je mnogo zahtjevniji medij od ”slobodnih formi”, potrebne su razne vještine; scenarij, režija, montaža. Da ne govorim koliko je teško naći izdavača, što u dvodimenzionalnim radovima nije potrebno. Izdavač je neke vrste posrednik i autor je ovisan i o sredstvima i o tiskaru, kasnije o distribuciji.
Sve te dodatne stvari nisam znala kad sam započinjala. Kad knjiga ode u tiskaru, boli me želudac od straha: jesmo li nešto previdjeli, nešto zaboravili. Ljutim se što nikad nema dovoljno novca za probni otisak… Tješim se da mi je to zadnja knjiga… A onda sve zaboravim i ponovno se upustim u novu priču.

Imate li omiljeni strip? Tko su Vam omiljeni strip-autori?

Na ljetovanjima u Podgori kod bake bilo mi je dopušteno čitati Politikin zabavnik, samo da bi sestra i ja naučile čitati ćirilicu jer smo od moje sedme godine živjeli u Mariboru. Oduševili su me Fantom, Modesty Blaise, Cocco Bill, Asterix. Tada nisam obraćala pozornost na imena autora. Kasniji su moji idoli bili; prvi autor Modesty Blaisea Jim Holdaway, za vrijeme studija Winsor McCay (Mali Nemo u Zemlji snova), ”Novokvadratovci” Mirko Ilić i Igor Kordej. Zanimljivi su mi i drugi ”strip-dokumentaristi”; Zoograf i Joe Sacco (Slobodna zona Goražde), a u zadnje vrijeme francuski autori Riad Sattouf (Arapin budućnosti) i Joann Sfar (Rabinov mačak).

Volite li ići na festivale stripa i na izložbe?

Festivale volim posjećivati jer se tamo skupe ”kolege”, vide se njihove nove knjige i časopisi, rade se zamjene knjiga, pratim javne razgovore s autorima. Izložbe su katkad zamorne, ali ima i iznimaka: Na Supertoonu u Šibeniku, nedavno održanom, napravili su odličnu izložbu: sve su se knjige mogle čitati u udobnim foteljama.

Imate li kod kuće kolekciju stripova? Gdje ih nabavljate?

Imam malu kolekcijom uglavnom najdražih, npr. imam već spomenutoga Malog Nema, debelo izdanje sa svim stripovima iz te serije. Radije posuđujem i vraćam u knjižnicu. Zahvaljujući izdavačkoj kući Fibra i Ministarstvu kulture i medija, danas je puno svjetskih suvremenih stripova u našim knjižnicama.

Koje su Vam omiljene teme u stripu?

Društvene teme, razotkrivanje nepisanih zakona, apsurd migracija, građanski posluh i neposluh, zablude i nerazumijevanja. Osjećam se kao da prevodim s jednoga nevidljivog jezika u drugi. Ako nacrtam scenu kako migranti sjede na upravo umrlom sutrpinu, onda jednu strašnu istinu o prenapučenom brodu pretvaram u taktilno iskustvo čitaoca.

Što trenutačno pripremate?

U listopadu Ivan Marušić, Sonja Gašperov i ja pripremamo izložbu u Univerzitetskoj Galeriji Vasko Lipovac u Splitu. Ja ću izložiti originalne crteže iz knjige Zid Mediteran i prostornu instalaciju. Na otvaranje ću pozvati posadu broda Andrija Mohorovičić s kojom sam radila intervjue za potrebe te reportaže (u strip formi). Usporedno radim na zahtjevnoj povijesnoj temi: Zbjeg 30.000 Dalmatinaca preko Italije u pustinju Egipta. Pokušavam pronaći zadnje sudionike koji danas imaju od 86 do 90 godina i jako ih je malo. Obilazim lokalne muzeje i kopam po fotografijama. Odrasla sam uz priče iz toga kampa jer je moja majka bila tamo dvije godine, s braćom i roditeljima.

Taj rad financira Ministarstvo kulture i medija i vrlo sam ponosna i zahvalna što su prepoznali važnost te teme u današnjim vremenima kad smo suočeni s masovnim migracijama prema Zapadnoj Europi.

Autor teksta: Antonija Putić

Fotografije: privatni album

Helena Janečić – strip


Osječanka Helena Janečić diplomirala je slikarstvo 2003. godine na Sveučilištu Furman u SAD-u te je 2007. magistrirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ljubav prema stripu otkrila je još u srednjoj školi kada je i počela crtati stripove za školske novine. “Slikarstvo dominira na sveučilišnim studijima, ali uvijek nalazi put natrag do stripa”, govori Helena koja u oba stila osvjetljava mnoge aspekte suvremenoga queer diskursa. U slikarstvu to su prizori idiličnih slika slavonskih snaša, dok je glavni lik njezinih stripova superheroina Horny Dyke.

Njezini stripovi uvršteni su u antologiju Ženski strip na Balkanu (Fibra, 2010.). Dobitnica je nagrade Ex Aequo 20. i 23. slavonskoga biennala, a 2009. rad joj je uvršten u likovnu zbirku Erste banke. Bavi se ilustracijom slikovnica, vizuala, brošura, objavljuje stripove u magazinu StripOs i surađuje s velikim brendovima poput Emillion i Habitat na seriji dasaka inspiriranom serijom Twin Peaks.

Kad si shvatila da je crtanje više od hobija?

Kad sam krenula na faks i studirala crtanje i slikanje.

Jesu li te roditelji podržavali u odluci da upišeš umjetnički fakultet? 

Da, podržavali su me u toj odluci, iako ni sama nisam bila sigurna je li to pravi smjer za mene. I nakon faksa su me roditelji podržavali u tome da se stvarno bavim umjetnošću, tako što bi financirali umjetnički materijal, kuhali ručak i bili podrška u logistici, što umjetnost zahtijeva.

Tko je prvi otkrio tvoj talent za crtanje? 

Mislim da su to bili tata i striko, oni su crtali sa mnom i bratom i to mi se jako svidjelo. Zapravo su me stripovi inspirirali na crtanje i to je bio moj prvi likovni izričaj.

Koji ti je bio omiljeni predmet u školi? 

Pa to je lako, tjelesni i likovni.

Kako je izgledao prijemni na Akademiji likovnih umjetnosti?

Ja sam studirala umjetnost u SAD-u i tamo nije bilo prijemnog. Kasnije kad sam došla na master na Likovnu akademiju, dovoljno je bilo pokazati radove koje sam napravila na faksu i poneki katalog od izložbi na kojima sam sudjelovala. 

Kad si imala prvu izložbu? 

Prvu izložbu imala sam za vrijeme faksa i bila je postavljena u studentskoj galeriji 🙂

Koja ti je najdraža izložba? 

To bi sigurno bila moja prva ozbiljna samostalna izložba Snaše, u galeriji SC-a Zagrebu. Izložila sam slike velikih formata s tematikom vezanom uz moje kulturno nasljeđe i odrastanje u Slavoniji, i sve se činilo obećavajuće.

Gdje pronalaziš inspiraciju? 

U svakodnevnom životu, u filmovima, pop-kulturi, stripovima, pjesmama, događajima, ljudima. Katkad mi je odlazak u trgovinu po mlijeko podstrek za neki rad. 

Postoji li dio dana u kojem najčešće crtaš? 

Najčešće crtam navečer kad obavim svu logistiku oko rada. Ako imam neki rok, onda crtam od ranoga jutra 🙂

Koliko vremena provodiš u danu crtajući?

U prosjeku 3 – 4 sata. Ako se bliži deadline, onda to zna biti i po 12 sati u danu 🙂

Crtaš li na plaži, kad si na odmoru?

Rijetko, crtanje vani zahtijeva poseban napor. Na plaži uglavnom samo plivam i sunčam se 🙂

Ima li perioda kad ne crtaš?

Katkad mi se dan sastoji samo od slanja e-mailova, ugovora, predračuna i dogovaranja poslova. Ili otputujem na neki festival ili izložbu i tamo predstavljam svoj rad.

Stripove voliš ili ne voliš. Kako si zavoljela stripove?

Stripove sam zavoljela čitajući ih kao dijete. Jednostavno su se našli kod mene. Tada nije bilo mobitela, a videoigrice nisu bile toliko napredne i stripovi su bili super zabava.

Koji ti je omiljeni strip? 

Uvijek mogu čitati Dylan Doga i Alan Forda

Ovo je uvijek nezahvalno pitanje, ali tko su ti omiljeni autori stripa? 

Inspiriraju me moji kolege strip-crtači, Irena Jukić Pranjić, Marko Dješka, Matija Pisačić, Korina Hunjak, pa onda naši poznati strip-crtači Igor Kordej, Goran Parlov, Esad Ribić, zatim strani autori stripova, Cyril Pedrosa, Bastian Vives, Joan Sfar, Nina Bunjevac, Ulli Lust itd.

Imaš li kod kuće kolekciju stripova?

Da, od autora koje sam navela gore 🙂

Gdje ih nabavljaš?

Najčešće na Zagrebačkom festivalu stripa, Zg Comic-con. Ponekad na internetu ili u knjižari Stripovi na Kvadrat. Neke i dobijem.

Koje su ti omiljene teme u stripu? 

Volim ozbiljne ljudske priče, autobiografske priče, drame. Katkad i horore poput Dylan Doga

Film ili knjiga? 

Više film.

Omiljenih pet knjiga koje bi svi trebali pročitati?

Čitam uglavnom stripove 🙂

Kako dolaziš do sponzora za svoje umjetničke projekte? 

Djelomično se prijavim za potpore Ministarstva kulture, a drugi dio financiram sama od ilustracija i crteža koje radim za lovu. 

Danas surađuješ i s mnogim poznatim brendovima. Koje su ti suradnje najdraže?

Najuzbudljivije su mi suradnje sa skate brendovima. Izradila sam jednu seriju dasaka s njemačkim brendom Emillion, te su se daske mogle kupiti u skate prodavaonicama u Zagrebu. Nedavno sam započela suradnju s poznatim američkim skate brendom Habitat na seriji dasaka inspiriranom serijom Twin Peaks. Navodno crteže i konačne grafike treba odobriti sam David Lynch, što me čini ekstra uzbuđenom Od drugih dragih suradnji spomenula bih izradu crteža Hrvatka i Crne Luce za HPB banku. Ovdje sam stvarno mogla odati počast superjunacima i stripu i postaviti svoju cijenu, za razliku od projekata koji imaju već predodređeni budžet.

Koliko je bavljenje stripom unosan posao?

Online prodaja printeva je isto postala jedan od vidova zarade i promocije. Imam Etsy shop inspiriran Twin Peaksom. Ja sam veliki fan te serije, a trgovina je pokrenuta kad sam izradila jedan crtež kao rođendanski poklon za još jednu obožavateljicu Twin Peaksa.

Sudjelovala sam u izradi slikovnice o 50 neustrašivih žena koje su promijenile Hrvatsku, u nakladi izdavačke kuće Iris Illyrica. Imala sam priliku upoznati druge ilustratorice koje su sudjelovale u izradi slikovnice, što je uvijek sjajna stvar jer je crtački posao dosta samotan. Volim raditi i story bordove za reklamne kompanije jer onda radim na brzini i vještini izrade crteža. Zarada, to je uglavnom kombinacija puno poslova.

Imaju li svi talent za crtanje?

Neki manje, a neki više, kao i sluh za glazbu. Kažu da talent čini samo 10 % uspjeha, ostalo je trud, rad i ulaganje, vježbanje vještine. Umjetnost je, srećom, takva da nema jednog točnog načina i stila crtanja. Stvar je jedino u tome da prijemni na Akademiji zahtijeva veliku crtačku i slikarsku vještinu i vjerno oponašanje stvarnosti u crtežu. Tu se napravi selekcija između onih koji će se time baviti.

Radove Helene Janečić potražite na njezinom Instagram profilu mr_dodge_dart

Autor teksta: Antonija Putić

Fotografije: privatni album

Poziv na radionicu stripa

Poziv za sudjelovanje na Radionici stripa – Halo, Bing? Kako brat?

Poštovani,

ovim putem pozivamo Vas da se priključite na online Radionicu stripa Halo, Bing? Kako brat? koju vodi Helena Janečić, cijenjena strip-umjetnica koja se stripom bavi više od dva desetljeća.

Što dobar strip mora sadržavati i kako nastaje otkrijte kroz tri online radionice. Svi zadatci temeljit će se na originalnosti i jednostavnosti te nije potrebno imati crtačko predznanje, osim naravno želje za crtanjem stripova. Svaka će radionica biti zasebna jedinica, prožeta kraćim zadatcima kroz koje će polaznici kreirati po jedan rad.

Besplatna radionica će se održati online u tri termina

12. 5., 19. 5. i 26. 5. u 19 sati za polaznike do 25 godina

Svi zainteresirani mogu se prijaviti putem online obrasca 

https://forms.office.com/r/RxL3ijuUky

Besplatna online radionica održava se

13. 5., 20. 5. i 27. 5. u 10 sati za polaznike 54+

Svi zainteresirani se mogu prijaviti putem online obrasca 

https://forms.office.com/r/RBZAG9Y8sf

Svim prijavljenim sudionicima bit će omogućena tehnička pomoć za uspješno pridruživanje i praćenje online radionice. Podrška će biti dostupna jedan sat prije održavanja radionice.

Sve dodatne informacije potražite na kulturnjak@udruga-impress.hr

Polaznici radionice će se kroz šest sati upoznat s procesom stvaranja stripa, od početne ideje, preko kreiranja likova, pisanja scenarija, do konačne realizacije kroz režiranje kadrova i crtanje. Zadatci će biti raznovrsni i prilagođeni početnicima. Nije potrebno imati predznanje o stripovima.

Nakon upoznavanja s osnovama stripovskog pripovijedanja, polaznici će u iduća tri termina kroz proces crtanja i pisanja stripa savladati sljedeće:

– predstavljanje nekih od postojećih strip-albuma

– koncepti i pojmovi na kojima se gradi strip i kakav sve strip može biti

– specifičnosti stripa kao medija, raznolikost stripovskih pristupa

– po čemu se razlikuje od srodnih medija, filma, animacije, baleta

– upoznavanje s osnovnim pripovjednim tehnikama i elementima stripovskoga jezika. Riječi, slike, vizualna naracija, boje, crte, sve moguće crtačke tehnike, onomatopeja

– razvijanje vještine shvaćanja crteža kao simbola; metafora, simbolika crteža

– razvijanje vještina pripovijedanja kombinacijom verbalnih i vizualnih, grafičkih i simboličkih elemenata. Pripovijedanje tekstom i slikom se isprepliče. Riječi postaju likovni element, a slika počinje pripovijedati.

– realizacij stripa (kratke priče) u odabranoj tehnici

– dnevnički strip

– geometrija crtanja ljudskog lica

– »Pokaži, nemoj reći« ili »show, don’t tell« pravilo.

– razvijanje scenarija stripa prema riječima poznatih pjesama.

O voditeljici radionice:

Helena Janečić rođena je 1979. u Osijeku. 2003. diplomirala je slikarstvo na Sveučilištu Furman u SAD-u i 2007. magistrirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dok je još bila u srednjoj školi, počela je crtati stripove za školske novine. Slikarstvo dominira na sveučilišnim studijima, ali uvijek nalazi put natrag do stripa. U oba medija njezin rad osvjetljava mnoge aspekte suvremenog queer diskursa. U slikarstvu, to poprima oblik idiličnih slika slavonskih snaša. U stripu superheroina Horny Dyke preuzima pozornicu.

Neki od stripova uvršteni su u antologiju Ženski strip na Balkanu (Fibra, 2010.). Dobitnica je nagrade Ex Aequo 20. i 23. slavonskog biennala, a 2009. rad joj je uvršten u likovnu zbirku Erste banke. Od 2010. članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi, radi i čita Dylana Doga u Zagrebu.

Radove Helene Janečić potražite na njezinom Instagram profilu mr_dodge_dart

Ilustracija:

Ilustrirala je slikovnicu Bajke za bolje sutra koje okupljaju sedam priča nastalih prilagođavanjem poznatih bajki, priča ili pjesama, i koje se bave problemima klimatskih promjena. Ručno je oslikala 40 ilustracija u boji – slikovnicu je izdala udruga Perforacije i Kapibara iz Zagreba 2011.

Ručno je oslikala 20 ilustracija za priču The Lion and the Gibbon. Slikovnica je izdana kroz online izdavačku kompaniju Createspace 2014.

Izradila je 30 ilustracija za bojanku za odrasle Svatko od nas nečiji je superjunak za Allianz osiguranje. Slikovnica je kompletirana 2015.

Ilustrirala je brošure i vizuale za festivale i udruge u Hrvatskoj i regiji: Udruga Lori Rijeka, Festival Vox Feminae Zagreb, Festival Pitchwise Sarajevo, Udruga Labris Beograd, Udruga Skribonauti Split. Surađivala je na projektima s reklamnom agencijom Bruketa i Žinić, agencijom 404 i HPB bankom.

Strip:

Antologija Ženski strip na Balkanu, Fibra, 2010.

– jedna od 24 autorice stripa predstavljene u antologiji

Narobe, (Slovenija)

– objavljivala je stripove u nekoliko brojeva časopisa Narobe

Magazin StripOS

– kontinuirano objavljuje stripove u magazinu StripOs

Strip album Horny dyke na rubu konvencije, Queer Zagreb, 2011.

– prvi samostalni strip album

Nagrade:

Nagrada Ex Aequo 20. slavonskog biennala

Nagrada Ex Aequo 23. slavonskog biennala

2009. rad uvršten u zbirku Erste banke

Članica HDLU-a Zagreb. Od 2010. Članica HZSU-a

Ovim putem Vas molimo da ovaj poziv proslijedite svima za koje vjerujete da bi ih naša radionica mogla zanimati.

Više informacija potražite na www.kulturnjak.hr ili na našoj Facebook stranici

S poštovanjem,  

Kulturnjak tim

Kulturnjak.hr projekt je koji provodi udruga Impress s partnerom Centrom za razvoj osobnih kompetencija i zaštitu ljudskih prava. Ukupan iznos projekta je 491.008,00 kn. Europska unija je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. iz Europskog socijalnog fonda sufinancirala iznos od 417.356,80 kn.
Sadržaj objave je isključiva odgovornost udruge Impress.