Helena Janečić – strip


Osječanka Helena Janečić diplomirala je slikarstvo 2003. godine na Sveučilištu Furman u SAD-u te je 2007. magistrirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ljubav prema stripu otkrila je još u srednjoj školi kada je i počela crtati stripove za školske novine. “Slikarstvo dominira na sveučilišnim studijima, ali uvijek nalazi put natrag do stripa”, govori Helena koja u oba stila osvjetljava mnoge aspekte suvremenoga queer diskursa. U slikarstvu to su prizori idiličnih slika slavonskih snaša, dok je glavni lik njezinih stripova superheroina Horny Dyke.

Njezini stripovi uvršteni su u antologiju Ženski strip na Balkanu (Fibra, 2010.). Dobitnica je nagrade Ex Aequo 20. i 23. slavonskoga biennala, a 2009. rad joj je uvršten u likovnu zbirku Erste banke. Bavi se ilustracijom slikovnica, vizuala, brošura, objavljuje stripove u magazinu StripOs i surađuje s velikim brendovima poput Emillion i Habitat na seriji dasaka inspiriranom serijom Twin Peaks.

Kad si shvatila da je crtanje više od hobija?

Kad sam krenula na faks i studirala crtanje i slikanje.

Jesu li te roditelji podržavali u odluci da upišeš umjetnički fakultet? 

Da, podržavali su me u toj odluci, iako ni sama nisam bila sigurna je li to pravi smjer za mene. I nakon faksa su me roditelji podržavali u tome da se stvarno bavim umjetnošću, tako što bi financirali umjetnički materijal, kuhali ručak i bili podrška u logistici, što umjetnost zahtijeva.

Tko je prvi otkrio tvoj talent za crtanje? 

Mislim da su to bili tata i striko, oni su crtali sa mnom i bratom i to mi se jako svidjelo. Zapravo su me stripovi inspirirali na crtanje i to je bio moj prvi likovni izričaj.

Koji ti je bio omiljeni predmet u školi? 

Pa to je lako, tjelesni i likovni.

Kako je izgledao prijemni na Akademiji likovnih umjetnosti?

Ja sam studirala umjetnost u SAD-u i tamo nije bilo prijemnog. Kasnije kad sam došla na master na Likovnu akademiju, dovoljno je bilo pokazati radove koje sam napravila na faksu i poneki katalog od izložbi na kojima sam sudjelovala. 

Kad si imala prvu izložbu? 

Prvu izložbu imala sam za vrijeme faksa i bila je postavljena u studentskoj galeriji 🙂

Koja ti je najdraža izložba? 

To bi sigurno bila moja prva ozbiljna samostalna izložba Snaše, u galeriji SC-a Zagrebu. Izložila sam slike velikih formata s tematikom vezanom uz moje kulturno nasljeđe i odrastanje u Slavoniji, i sve se činilo obećavajuće.

Gdje pronalaziš inspiraciju? 

U svakodnevnom životu, u filmovima, pop-kulturi, stripovima, pjesmama, događajima, ljudima. Katkad mi je odlazak u trgovinu po mlijeko podstrek za neki rad. 

Postoji li dio dana u kojem najčešće crtaš? 

Najčešće crtam navečer kad obavim svu logistiku oko rada. Ako imam neki rok, onda crtam od ranoga jutra 🙂

Koliko vremena provodiš u danu crtajući?

U prosjeku 3 – 4 sata. Ako se bliži deadline, onda to zna biti i po 12 sati u danu 🙂

Crtaš li na plaži, kad si na odmoru?

Rijetko, crtanje vani zahtijeva poseban napor. Na plaži uglavnom samo plivam i sunčam se 🙂

Ima li perioda kad ne crtaš?

Katkad mi se dan sastoji samo od slanja e-mailova, ugovora, predračuna i dogovaranja poslova. Ili otputujem na neki festival ili izložbu i tamo predstavljam svoj rad.

Stripove voliš ili ne voliš. Kako si zavoljela stripove?

Stripove sam zavoljela čitajući ih kao dijete. Jednostavno su se našli kod mene. Tada nije bilo mobitela, a videoigrice nisu bile toliko napredne i stripovi su bili super zabava.

Koji ti je omiljeni strip? 

Uvijek mogu čitati Dylan Doga i Alan Forda

Ovo je uvijek nezahvalno pitanje, ali tko su ti omiljeni autori stripa? 

Inspiriraju me moji kolege strip-crtači, Irena Jukić Pranjić, Marko Dješka, Matija Pisačić, Korina Hunjak, pa onda naši poznati strip-crtači Igor Kordej, Goran Parlov, Esad Ribić, zatim strani autori stripova, Cyril Pedrosa, Bastian Vives, Joan Sfar, Nina Bunjevac, Ulli Lust itd.

Imaš li kod kuće kolekciju stripova?

Da, od autora koje sam navela gore 🙂

Gdje ih nabavljaš?

Najčešće na Zagrebačkom festivalu stripa, Zg Comic-con. Ponekad na internetu ili u knjižari Stripovi na Kvadrat. Neke i dobijem.

Koje su ti omiljene teme u stripu? 

Volim ozbiljne ljudske priče, autobiografske priče, drame. Katkad i horore poput Dylan Doga

Film ili knjiga? 

Više film.

Omiljenih pet knjiga koje bi svi trebali pročitati?

Čitam uglavnom stripove 🙂

Kako dolaziš do sponzora za svoje umjetničke projekte? 

Djelomično se prijavim za potpore Ministarstva kulture, a drugi dio financiram sama od ilustracija i crteža koje radim za lovu. 

Danas surađuješ i s mnogim poznatim brendovima. Koje su ti suradnje najdraže?

Najuzbudljivije su mi suradnje sa skate brendovima. Izradila sam jednu seriju dasaka s njemačkim brendom Emillion, te su se daske mogle kupiti u skate prodavaonicama u Zagrebu. Nedavno sam započela suradnju s poznatim američkim skate brendom Habitat na seriji dasaka inspiriranom serijom Twin Peaks. Navodno crteže i konačne grafike treba odobriti sam David Lynch, što me čini ekstra uzbuđenom Od drugih dragih suradnji spomenula bih izradu crteža Hrvatka i Crne Luce za HPB banku. Ovdje sam stvarno mogla odati počast superjunacima i stripu i postaviti svoju cijenu, za razliku od projekata koji imaju već predodređeni budžet.

Koliko je bavljenje stripom unosan posao?

Online prodaja printeva je isto postala jedan od vidova zarade i promocije. Imam Etsy shop inspiriran Twin Peaksom. Ja sam veliki fan te serije, a trgovina je pokrenuta kad sam izradila jedan crtež kao rođendanski poklon za još jednu obožavateljicu Twin Peaksa.

Sudjelovala sam u izradi slikovnice o 50 neustrašivih žena koje su promijenile Hrvatsku, u nakladi izdavačke kuće Iris Illyrica. Imala sam priliku upoznati druge ilustratorice koje su sudjelovale u izradi slikovnice, što je uvijek sjajna stvar jer je crtački posao dosta samotan. Volim raditi i story bordove za reklamne kompanije jer onda radim na brzini i vještini izrade crteža. Zarada, to je uglavnom kombinacija puno poslova.

Imaju li svi talent za crtanje?

Neki manje, a neki više, kao i sluh za glazbu. Kažu da talent čini samo 10 % uspjeha, ostalo je trud, rad i ulaganje, vježbanje vještine. Umjetnost je, srećom, takva da nema jednog točnog načina i stila crtanja. Stvar je jedino u tome da prijemni na Akademiji zahtijeva veliku crtačku i slikarsku vještinu i vjerno oponašanje stvarnosti u crtežu. Tu se napravi selekcija između onih koji će se time baviti.

Radove Helene Janečić potražite na njezinom Instagram profilu mr_dodge_dart

Autor teksta: Antonija Putić

Fotografije: privatni album